Vatra i led kao da su jedno. Dok ljutnjom plamtim glasom ledenijim od leda praštam ili samo pokušavam zavarati sebe kako će sutra biti novi dan. Nikada nije. U istom krugu sve isto ostaje.   18.02.2013.

Pročitaj cijelu poeziju

Uvijek isto pitanje VOLJETI. Koliko? Više ili manje, sadašnju, bivšu ili? Ne volim te razgovore, tu temu, ali ti tako prokleto škrtariš reći; volim te! I zato moja potreba znati zločesto urla tražeći potvrdu koliko. Oprosti. Volim te!   16.02.2013.

Pročitaj cijelu poeziju

Snijeg vije oko mene hodam glave pognute. Vrh cipela gledam i kao da one hodaju, a ja iza njih polako. Pratim taj hod ne pitajući gdje će, sigurno se predajem svakom koraku. Pronašle su vrata. Dom moj pozdravlja okretanje ključa u bravi.   13.02.2013.

Pročitaj cijelu poeziju

kako smo postali dvije sretne nesreće pitah jučer nekim čudom odgovoriš ja u čuda ne vjerujem a ti šutnja eto tako   12.02.2013.

Pročitaj cijelu poeziju

Hodao je na dva koraka ispred mene, siguran u svaki pokret. Sa savršenog potiljka tamna se njegovana kosa pomicala u hodu. Visina tijela osvaja na prvi pogled. Lijevu je ruku držao u džepu tamnoplavog, gotovo crnog kaput sa rasporom, koji je, otvarajući se u hodu, plijenio moj pogled. Misli su moje odlazile između tih stranica […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sklopim oči i slike krenu ispod vjeđe poneke mi osmjeh mame, sjećanja bude. Neke su sasvim jasne, a neke puno bljeđe u čudu mislim dal’ zato što listam ih rjeđe?

Pročitaj cijelu poeziju

Ispred nas su dani čekanja, dani kada želje rastu, bujaju kao kvasac na toplom. I sam tvoj glas poklon je u vrijeme kada si u zatvorenom krugu pod budnim pogledima čuvarice tvog zatvora. Zato misli putuju, njih nitko ne može kontrolirati, zabraniti, slijediti njihov put. One sigurno pronalaze svoje odredište, ali znamo li prihvatiti, prepoznati […]

Pročitaj cijelu poeziju

Grad je u predvečerje mirovao. Topla jesen čekala je smiraj. Turisti su već odavno otputovali i ljudi se polako vraćaju u svakodnevicu. Volim  dane mira i tišine. Volim more kada samo za mene pjeva valjajući kamenčiće po plitkom dnu uz obalu. Uzmem kamenčić pomilujem njegovu snagu, osušim more s njega i vratim ga ponovo moru.

Pročitaj cijelu poeziju

Tama naš najbolji drug jer baš svima u tami isti je krug. Ludost  želja, premalo veselja, suze i strah sve donosi isti mrak. U  njemu se skriva toliko boja, a ona nikada nije bila tvoja. Kako je to tužno, ali očito nužno jer tko zna što bi bilo da se u istoj postelji snilo. Govoriš […]

Pročitaj cijelu poeziju