Ponekad je baš tako

Snijeg vije oko mene
hodam glave pognute.
Vrh cipela gledam
i kao da one hodaju,
a ja iza njih polako.
Pratim taj hod
ne pitajući gdje će,
sigurno se predajem
svakom koraku.
Pronašle su vrata.
Dom moj pozdravlja
okretanje ključa u bravi.

 

13.02.2013.

8 komentara za "Ponekad je baš tako"

  1. boba grljusic
    13/02/2013 at 3:04 pm Permalink

    Opuštajuće….lijepo

  2. Alberto Sompis
    13/02/2013 at 3:39 pm Permalink

    A koliko samo sranja čovjek izbjegne ako nema štogod prikladno za obući kada treba nekud otići pa ostane kod kuće?

  3. marissa
    13/02/2013 at 3:56 pm Permalink

    Dom , nezamjenjivo utočište mira,
    lijepo,
    pozdrav Tonka

  4. Marija
    13/02/2013 at 5:25 pm Permalink

    sigurno se predajem
    svakom koraku.
    Lijepo je imati dom i osjećaj sigurnosti. Pozdrav Tonka:)

  5. dragica meyer
    13/02/2013 at 7:15 pm Permalink

    Sneg je lep, ali je u domu jos lepse. Pozdrav Tonka 🙂

  6. Jim Corbet
    13/02/2013 at 7:38 pm Permalink

    odsutnost duha na povratku kući, lijepo napisano, pozdrav Tonka!

  7. newenka
    13/02/2013 at 8:15 pm Permalink

    lijepa je i divna sigurnost Doma Tonka 🙂

    pozz newe

  8. El janid
    13/02/2013 at 11:14 pm Permalink

    Cipele, kao nekada konji, znaju put doma i kada jahač zaboravi;-) Pozdrav Tonka

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.