Snijeg vije oko mene
hodam glave pognute.
Vrh cipela gledam
i kao da one hodaju,
a ja iza njih polako.
Pratim taj hod
ne pitajući gdje će,
sigurno se predajem
svakom koraku.
Pronašle su vrata.
Dom moj pozdravlja
okretanje ključa u bravi.
13.02.2013.
8 komentara za "Ponekad je baš tako"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.