Nešto vrlo zanimljivo, bar meni što me je potaknulo napisati slijedeće. Bila sam inicijator zanimljivog događanja koje će se održati uskoro, ali ja neću biti prisutna iz nevjerojatnog razloga. Kao eto mali pjesnik bijah u zatvorenoj pjesničkoj grupi na FB-u. U samom početku rada FB-a sam otvorila profil, a nakon nekog sam ga vremena zatvorila […]
Arhiva > Tonka
zar baš uvijek
uzdah zadovoljstva čekaš kao ritual nakon strasti dok se ruke tvoje odmaraju na mojim bedrima, a osmjeh obasja polutamu sobe.
činiš mi radost u životu
Gledaš me sa smiješkom. Voljela bih znati pravi razlog, iskreno priznat. Promatraš me svjetlucanjima malih iskrica bademastih očiju. Tvoja sam. Tvoja potpuno, a kao da i dalje potvrdu tražiš. Što ti mogu reći, što dodati na sve što već znaš, a da bude novo? Uglavnom ništa. Godine se dodaju, jedna za drugom i više ne […]
kradem te
mojoj ljubavi Dragi prijatelji, svi ste mi posebno dragi, oprostite što vas ne stignem komentirati koliko bih željela iako vas donekle uspijem pratiti. 🙂 🙂 Nadoknadit ću sve kada se vratim u moj prelijepi Zagreb grad P.S. ako kliknete na mojoj ljubavi možete vidjeti jedan od desetak mojih video uradaka
zagrljaji povratka
Dok nas daljina dijeli strahom samoće Čežnja poručuje snažno; Mi jesmo, mi smo tu i ostajemo Kao znak vremena što iza nas Postojano o sreći govori. Možda smo strah ostavili Za neko vrijeme kada nas snage napuste, Možda smo samo ludo zaigrani U nestvarnost od igara satkanu, Zaigrani željom, potrebom biti voljeni. Voljeni sutra više […]
stranac ostaješ
Hodaš uz mene Tih Što se promijenilo Od noćas Mjesec nas je zaveo Priznajem Da li smo mogli reći Ne Hodam uz tebe Tiha Od noćas se ništa promijenilo nije Mjesec nas je zaveo Priznaj Oboje smo spremno rekli Da U sjeni jutra Prepoznaješ me Ali stranac Ostaješ 19.04.2012.
moj prvi znak dana
Već dugo si moje buđenje, moj prvi znak dana. Godinama tvoj mi glas dobro jutro naviješta, A onda kao da tek se od jučer znamo Ljubavlju zagrliš ljubav moju I sve brige nestaju.
pas, mjesec i koraci
U tišini noći odjek koraka niz praznu ulicu. Negdje sitno zalaje pas. Slušam jeku koraka koje oblaci prate igrajući se među zvijezda. Trenutak samo hvatam mjeseca sjaj. Kao sjenka odlazi, iza oblaka nestaje. Odjek koraka me kroz pustu ulicu prati, a pas neki, negdje, u nekom dvorištu jedva čujno pasji zamrmlja za laku noć.
volim jako i ti to znaš
Iako ne priznajem, volim te trenutke kada u žurbi, u prolazu, svratiš tek da bi me zagrlio, da bi mi poljubac ostavio, da se osmjehnemo jedno drugom, da nam oči zasvijetle od sreće, a srce zakuca brže i krv uzburka vene. Volim te takvog hirovito plahog kao da još dječarac u tebi zaigran pokretima iz […]
