Iako ne priznajem, volim te trenutke kada u žurbi, u prolazu, svratiš tek da bi me zagrlio, da bi mi poljubac ostavio, da se osmjehnemo jedno drugom, da nam oči zasvijetle od sreće, a srce zakuca brže i krv uzburka vene. Volim te takvog hirovito plahog kao da još dječarac u tebi zaigran pokretima iz stvarnosti u magiju bježi, a ja sam na trenutak smiraj tvog bježanja.
Znaš koliko malo znače sve moje riječi prijekora jer kako odoljeti tvojoj razigranosti, kako ne prihvatiti pogled tih tvojih badema i smiješak koji vragolasto u njima zaigra. Ne priznajem da spremna sam oprostiti tugu koja se javi znakovita, uvjetovana neostvarivim željenim jer dolaskom tvojim sve opraštam, ali ne priznajem tebi. Poželim u tim danima, tvojih skrivanja iza riječi, kazniti te nekako. Kazniti da osjetiš koliko mi nedostaješ, koliko si dio mog života, a dolazak tvoj obriše sve što mislima slagano je bilo. Ne priznajem koliko sam sretna, koliko volim svaki trenutak u tvojoj blizini i možda griješim jer život nam tek mrvice nudi od kojih smo godinama sretni. Ne priznajem, a volim, a volim jako i ti to znaš.
05.04.2012.
05/04/2012 at 9:49 am Permalink
kako ne prihvatiti pogled tih tvojih badema i smiješak koji vragolasto u njima zaigra.
Predivno Tonka, možda je baš zato slatko jer je samo u mrvicama 🙂
Pozdrav Tonka!
05/04/2012 at 10:11 am Permalink
lijepo lirsko pismo- ispovijed. Svaka mrvica je ljepota za sebe. Pozdrav Tonka 🙂
05/04/2012 at 10:44 am Permalink
divno Tonka posebno što su mrvice slatke 🙂
pozdrav
05/04/2012 at 12:22 pm Permalink
Draga Tonka, tvoja iskrenost obara 🙂
05/04/2012 at 3:59 pm Permalink
puna ljubavi i romantičnog prijekora
kako ne prihvatiti pogled tih tvojih badema i smiješak koji vragolasto u njima zaigra.
puno pozdrava
SFD
05/04/2012 at 8:59 pm Permalink
Predivno u iskrenom priznanju ljubavi i greške koja se tko zna zašto čini.
Ponekd i ne treba izgovoriti nešto riječima,činimo to gestama,pogledima i svim onim sitnim pažnjama koje čine ljubav.
Osmjeh i lijepu noć želim draga Tonka! 🙂