zatrovani korov

Ovog dana ne mogu sanjati budan,
Ove noći će ustakljene sjene
Proći kroz moje pjesme
Što su pisane nakon poraza, promašenih govora
Ideja što su srušene kao domine u nizu mraka
 
Sklopim li oči, presahnut ću
Poželim li ljeto u svojoj povijesti bolesti
Ostat će tek suza boli
 
Vješto kao kakav prevarant
Zora mi izmiče, ne mogu joj pratiti trag
U svoje noći uzet će me vrag
 
” U parkovima mladosti, ishabanih sjećanja, loših podviga
Ostalo je tek sjeme trave
U već i onako ogoljenim prikazima vjere
Ako ga posijem, niknut će korov
Što se uništava otrovom
Supstancama koje nagrizaju dušu,
Kvare naslage sreće u životu”

10 komentara za "zatrovani korov"

  1. julija
    05/04/2012 at 5:47 pm Permalink

    ne mogu sanjati budan,
    Sklopim li oči, presahnut ću
    Ova dva, naoko kontradiktorna stiha, pokazuju koliko se sivih misli nataložilo u duši. I dok se stvara pjesma kroz dušu prolaze ostakljene sjene, fantastična slika koju se jedva može zamisliti, prolaze ishabana sjećanja, duga povijest tuge.
    Što ostaje kada zora izmiče i kada se njezin trag ne može slijediti? Opet samo crna noć.
    I u svom tom beznađu ostalo je sjeme nade, ali to će sjeme biti prepoznato kao korov, ne može rasti, ne smije rasti jer će ga suzbijati, trovati, učiniti sve da ne donese sreću. Duboka je simbolika tog nepoželjnog sjemena.
    Vizualno je jako naglašeno u pjesmi. I iznova, iako je stih slobodan, kapne malo rime što dođe neočekivano, začuđujuće i lijepo. Song za ovu pjesmu puna košara zelenih jabuka:) 🙂

  2. shadea
    05/04/2012 at 6:41 pm Permalink

    Dragi Song,nedavno si Faizi napisao da sve bolje pjesme piše u zadnje vrijeme…e pa ja sad to kažem tebi(ako nisam do sad) 🙂 !!!Ona koju si objavio prije ove i ova sada – jednostavno ne znam koja mi je bolja !Stvarno odlične misaone!Zadivljuješ stihom i maštom kojom ih ispisuješ!!
    Osobito početak pjesme mi je posebno dojmljiv!
    “Ovog dana ne mogu sanjati budan,
    Ove noći će ustakljene sjene
    Proći kroz moje pjesme
    Što su pisane nakon poraza, promašenih govora
    Ideja što su srušene kao domine u nizu mraka”
    Ostavljam ti osmjehe i želim lijepe misli u toploj noći! 🙂 🙂

  3. Alberto Sompis
    05/04/2012 at 7:20 pm Permalink

    Svoje oči okrenula je duboko u sebe kao da razmišlja. Trenutni oblak uspomena prelazi preko praznog zemljovida njenih oštrih crta lica. ONA koja živi kao izmučeni cvijet u procjepu između sjećanja i zaborava i gubi se sada kada je tamni dim prokuljao iz carstva snova. Ne bih mogao reći da li je sanjala smrt ili je život bio tamo gdje spava i sniva. Jedan beskonačni trenutak u kojem su se u sadašnjosti ponovo ukrstili naši putovi, nastupilo je združivanje, rane prošlosti su zacijelile. S vlastitim tijelom ili bez njega pojurili smo u svoj svijet, svatko u vlastitoj orbiti, svatko praćen vlastitom glazbom. Vrijeme u kojem postojimo ima isti beskrajni trag boli, jada i rastajanja; ponovno smo u tami, daleki i nevidljivi jedno drugom, ali više ne razdvojeni. Vrtjeli smo se kao sazviježđa, vrtjeli smo se podčinjeni zvjezdanim livadama. Nije bilo ničeg doli nečujne zvonjave zvjezdanih zraka. Sjajnih srazova perja što lebdi i komeša se svjetlucajući se i blistajući kao što već iskri zvjezdana prašina na snimkama neba – anđeoskog kraljevstva.
    Znao sam da sam pronašao blaženstvo i da je blaženstvo svijet ili stvaranje svijeta u kojem vlada stvaranje. Znao sam još nešto, da će se to, ako je puki san… ili ako nije san… to da ću zabilježiti… da će se prepoznavati u odrazima mojih zapisa…
    Oči su mi otvorene i bio sam u sobi u onoj istoj sobi u kojoj piskaram na tastaturi svog računala…
    Drugi bi se zadovoljili da takve svoje bilješke smatraju skicom za roman. Ali da li ja odista pišem roman? Ili govorim o stvarnosti, o onome što mi se dogodilo? Da li sam odista sve to doživio? I gdje i kada?

  4. Jim Corbet
    05/04/2012 at 7:58 pm Permalink

    Snažno i puno simbolike, pozdrav Song!

  5. dinko1941
    06/04/2012 at 3:52 am Permalink

    Prekrasno, sve više profiliraš riječima svoje pjesme, sva ljepota je u mislima tvojim 🙂

  6. faiza
    06/04/2012 at 8:59 am Permalink

    pohvale stižu i od mene..čitam ja čitam,samo slabo stižem komentarisati
    pozdrav Sfd:)

  7. Apis Mortelo
    06/04/2012 at 9:42 am Permalink

    Mada mi i nije neka razonoda izricati svoj dojam o poeziji ipak raduju me riječi ohrabrenja što ste izrekli za moje stihove.
    Mada mi i nije neka razonoda otkrivati mom izmaštaju, kamo smjera dok čitam Vašu pjesmu.
    Eto, ipak ponukana riječima što ste izrekli, samo se unaprijed ispričavam za sva buduću skrivanja svojih misli i za vlastitu nepravičnost da uživam u izričajima Vaših pohvala za moje »šaputanje«, ali Vam neću uzvratiti.
    Sada tu isprika ostavljena tu tek zato da pogrešno ne protumačite moju šutnju kao da se možda bahatim ili visoko dižem nos.
    Ma znam da mi neće zamjerati i kažnjavati me svojom šutnjom.
    A sada još lijep pozdrav i još jednom veliko hvala za sve Vaše dosadašnje i buduće riječi koje me uopće ne ostavljaju ravnodušnom.

  8. songfordead
    06/04/2012 at 5:53 pm Permalink

    hvala vam svima od srca na lijepim i dragocjenim komentarima

    -apis ja nisam Vi, već malo slovo kec odnosno ti, a tišina što iz mene govori moćnija je od tisuću potresa i vjetrova

    pozdrav svima
    SFD

  9. svjetlost
    06/04/2012 at 7:09 pm Permalink

    Zahvat drukčiji, ali učinak isti. Inače ne bi ni poklanjao pažnju! Čitam i čitat ću te. A znaš li što to, song, znači za mene? Pa – čovjek uči dok je živ.

    POZDRAV
    ugodna noć
    S.

  10. songfordead
    06/04/2012 at 8:21 pm Permalink

    S što reći na takvom komentaru nego puno puno hvala, čitanje je obostrano
    noć
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.