Stara je krčma naš stol u kutu ja pijem vino ti jednu ljutu. *
Arhiva > Marija
Jesen
Topla žuta jesen. Vrijeme je berbe. Teče vino zlatno i crveno, a u srcu momka začinje se pjesma. Zrije grožđe, bit će vina, vina rumena, poljubit ću tvoje usne moja malena.
Misterij
Kada si nas spustio na ovaj planet pustio si u nama naznake dobra i zla, stvaranja i razaranja milosti i svireposti.
Ti si sada
Ti si sada samo sjena zrno soli,morska pjena samo žica sa gitare akord neke pjesme stare. Ti si magla iznad njive odsjaj neke boje sive samo šapat hladne kiše stara rima, stari kliše ҆.
Recenzija zbirke pjesama Marka Sertića ” I Bog reče neka bude stijena”
Zbirka pjesama I Bog reče neka bude stijena je prvijenac pjesnika Marka Sertića. Dugo su ove pjesme ležale u škrinji, u katakombama poezije. Površni će čitatelj zaključiti da su to pjesme-rebusi, da su komunikacijski zatvorene, autistične, međutim, čim osjeti njihovo poetsko tkivo uvidjet će da su značenjski prohodne, da je misao otvorena.
Luna nad Granadom šuti
Toga proljeća Granada je bila turistički raskošna zagrlila nas je šarmom stare dame čija čipka miriši tajnom. Tvoj način dječaka i pogled muškarca kojim si me milovao, ukradeni poljupci sve je to bila vedra, šarena razglednica.
Dvije duše
U meni dvije duše. Slavonska duša bećarska dalmatinska duša mangupska. Prva sanja snjegove, ravnice druga more i krik bijele ptice. Jedna duša čašu bi razbila druga duša staklo bi slijepila. *
Jedne jake moskovske zime
Te je zime Moskva još bila crvena Lenjin besramno izložen a duge su nam sjenke pratile korake.
Ciklusi
Opet si došao, nakon dva vijeka pred mene si stao tada bila sam starac umorne duše a ti djevojka mlada.

