Toga proljeća Granada je bila turistički raskošna
zagrlila nas je šarmom stare dame
čija čipka miriši tajnom.
Tvoj način dječaka i pogled muškarca
kojim si me milovao, ukradeni poljupci
sve je to bila vedra, šarena razglednica.
Iz visokih hladnih čaša pili smo sangriju
cvijeće si mi na trgu kupovao, a ja sam
cijelo vrijeme mislila na njega.
Kobila crna, crvena luna.
Granada ga nije štitila. Mislim da on i dalje putuje
u društvu dva toreadora i jednog učitelja.
Kobila crna, crvena luna.
Mjesec je bio visoko, nijemi svjedok, bolno lijep.
Svijetla je bila ta crna noć.
Sjetila sam se i onog jednobrkatog nadarenog
andaluzijskog psa koji ga je okrutno ponizio
zakotrljao po blatu.
I mene je htio šokirati onom glupom
prerezanom zjenicom
rezom preko Sunca.
Rekla sam ti da je idiot i da ne volim
ni njega ni njegove slike, a ti si se smijao
kao što bi se smijao djetetu koje ne zna što govori.
Kobila crna, crvena luna.
Bojao se. Znam da se je bojao jer svi se bojimo.
A ja sam gledala lunu nad Granadom.
Željela sam, silno sam željela vratiti film unatrag
premotati život, ali filma nije bilo.
Samo je crvena luna plakala nad Granadom.
.
Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK
Suzana Marić
13/08/2012 at 9:01 pm Permalink
Izvrsno Mare.Granada i Andaluzijske noći…to daje krila mašti.Ti si u pjesmi Granadu doživjela na malo tužniji način a crvena luna je dala poseban pečat cijeloj priči.Volio bih,ako ti ne pada teško, da malo pojasniš pjesmu.
Evo i jedan link za tebe i Granadu.Mislim da će ti se tekst svidjeti 🙂
http://www.youtube.com/watch?v=PLxe14bA8og
Lijep pozdrav i drago mi je da se opet družimo(bio sam malo na Jadranu)!
13/08/2012 at 10:02 pm Permalink
Federico Garcia Lorca, španjolski pjesnik. Ubili su ga Frankovi fašisti u Granadi zajedno s dva toreadora i jednim učiteljem. Nikada mu se nije našao grob. Htjeli su zatrti svaki spomen na njega. Govorili su da ga nisu oni ubili, nego da je poginuo u obračunu homoseksualaca.
Salvador Dali bio mu je prijatelj, a onda ga je olajavao, javno povlačio po blatu. Ne znam ima li u njegovim riječima istine ili samo osvete. Dali je snimio kratki film Andaluzijski pas, dominantna scena skalpelom reže oko, a ta se slika prenese na sliku sunca. Bio je talentiran, ali volio je šokirati gledatelje i ja ga ne volim. Odvratan mi je. Jednom je pustio dugi brk, ali samo na jednoj strani lica, a drugu je izbrijao.
Meni je najljepša Lorkina pjesma Kordoba
Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neću stići u Cordobu.
I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s kruništa kule Cordobe.
Jao, duge li ceste!
Jao, vrli moj konjiću!
Jao, smrt me čeka prije
nego stignem u Cordobu!
Cordoba.
Daleka i sama.
Evo Marko, na to su bile moje aluzije, drago mi je bilo što si me pitao. Svako dobro ti želim prijatelju moj 🙂
13/08/2012 at 11:16 pm Permalink
Kobila crna, crvena luna. 🙂
14/08/2012 at 6:00 am Permalink
Tvoje ideje su neiscrpne, pogotovu kad trazis pravdu i istinu!
Lep pozdrav Mare 🙂
14/08/2012 at 7:08 am Permalink
lijepo, baš lijepo 🙂
14/08/2012 at 8:36 am Permalink
Vlad, Dragice, Nevenka, hvala vam na poticaju. Lijep pozdrav svima. 🙂
14/08/2012 at 8:55 am Permalink
I meni je najljepša njegova pjesma Kordoba i nekako najpoznatija, kad kažeš Lorca prva asocijacija mi je ta pjesma, sjajno Marija, odlični stihovi, sve pohvale !
14/08/2012 at 8:58 am Permalink
neobična i uzgred rečeno super pjesma
p.p.
hvala puno
želim ti lijep dan Marija
naranča
14/08/2012 at 9:02 am Permalink
Jime, Song, uživajte u danu i hvala na komentarima 🙂
14/08/2012 at 9:35 am Permalink
“Kobila crna, crvena luna.
Mjesec je bio visoko, nijemi svjedok, bolno lijep.
Svijetla je bila ta crna noć”.
“A ja sam gledala lunu nad Granadom”.
Da, aluzije. Velikog Lorke utjecaj. S razlogom. U ruke mi je došao davno. I ja, a zar to nije normalno, volim Cordobu.
Prekrasna ti je pjesma. Sa velikim S! Pečat joj, nosi je i zaustavlja, da je joj šmek… možda šarm… ali i mistiku (izuzetnu sliku svakako) kao što Marko reče Kobila crna, velika luna… ponavljanjem. Bravisimo, Mare (uh, sestra mi je Mara pa te mahinalno prekrstih, ali mislim na kraju krajeva da je to više nego slično) OD MENE IMAŠ POZDRAV I ČESTITKE! 🙂 OBAVEZNO!
14/08/2012 at 9:41 am Permalink
Zaboravio sam reći, Marija, pročitaj VJETAR NA USNAMA od Slobodana Đurasovića. Pored ostalog naći ćeš opise Cordobe (za mene po prvi tako tako jake, bujne, nisu demistificirane u njegovom tekstu, već je njegov tekst, čini se, jači i ljepši od ljepote koju opisuje, a ne radi se samo o Cordobi, već i djevojkama, o plesovima njenim itd. Bilo bi mi jako drago da me jednom obavijestiš da si došla do toga romana!!! 🙂
14/08/2012 at 10:28 am Permalink
– Ovaj tekst je on napisao.
–
http://www.youtube.com/watch?v=3MKtaTcEzuc
14/08/2012 at 11:59 am Permalink
Napisao sam ti, Marija nešto o pok. Slobodanu ispod moje pjesme. Kad stigneš pogledaj.
14/08/2012 at 3:04 pm Permalink
Pogledala i odgovorila. To je ista osoba. Uz tkz. ozbiljnu literaturu pisao je i pjesme za razne sastave. Bio je i u tome jako uspješan. Čitala sam svojevremeno neke njegove eseje iz Kvadrature sunca. Nisam znala da se ubio. Pozdrav Mirko 🙂
14/08/2012 at 9:59 pm Permalink
p.p.
noć
naranča
sfd
15/08/2012 at 9:19 pm Permalink
Song, 🙂
-Marko, hvala na linku. Svidio mi se.
Granada, Märchen aus uralter Zeit,
Deine Schönheit lockt wie vor vielen hundert Jahren noch heut.
Dieses Lied will ich für dich heut singen.
Dieses Lied soll dir zum Ruhm erklingen.
Kennt ihr Granada bei Nacht? 🙂