Katkad si sama, djevojčica u mraku Na te pada nebo bez zvijezde ijedne A ja zakopan u sebe k’o u raku Tajno tražim riječi, mrtve i bezvrijedne.
Arhiva > Marija
U čamcu od čiste svile i zlatnog somota
Predgovor zbirci pjesama Ane Stjelja “Muzika tišine” Kada se umjetnička nadarenost pojavi u nekoj obitelji, ona obično preskoči jedno pokoljenje, no u obitelji Stjelja to se nije dogodilo. Slikarica Ljiljana Stjelja i pjesnikinja Ana Stjelja, majka i kći, ukrstile su putove svog stvaralaštva i stvorile zvučnu melodiju poetske riječi i vizualnog zanosa.
Bernarda Lusch “Vesna Parun – Ona koja je imala ruke djeteta” -izbor iz Diskursa
Najveća hrvatska pjesnikinja bila je najveća i u svojoj ljubavi i u svojoj boli, koja je od ljubavi neodvojiva. Jer “bol je dio njen, posječena lastavica, suza što glinu mekša, vrutak tajni.”[1]
Marin Čaveliš “Stihoterapija”
PROF.DR SOFIJA KALEZIĆ POETSKI AKORDI MARINA ČAVELIŠA Ovo je druga po redu Čaveliševa zbirka poezije nakon knjige ”Poezija mojih iluzija”, koja je doživjela dva izdanja, crnogorsko i hrvatsko. Štampana je u traumatičnom vremenu pandemije i nosi utješan naziv Stihoterapija.
“Diskurs” broj 17 posvećen Vesni Parun
https://drive.google.com/file/d/13J_dSVbnNIPXLscnJdLVv_ J6cBTAYdSV/view
Stanka Sršen “Svjetlo na provi”
Razveselila me nova zbirka poezije pjesnikinje Stanke Sršen „Svjetlo na provi“. Volim tu poeziju zbog svega što ona nije i zbog svega što ona jest. Nije nametljiva i nije razmetljiva. Ne teži biti moderna i nije joj cilj biti intelektualna. Ona nije usputna poetska stanica. Tiha je, topla, jednostavna. I mudra.