Arhiva > Mihaela

Dodir

Noćas sam dodirnula Smrt. Oprezno, vrhom jagodica. Nosila je masku voljenoga lica. Bila je tako vrela a ja, onemoćala tijela zagrlila sam Smrt čvrsto i nisam joj dala da umre.  

Pročitaj cijelu poeziju

Natječaj

Pročitaj cijelu poeziju

Čovjek planina

Čovjek može biti planina. U njegovim krošnjama pjevaju ptice i potoci žubore bistro.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne pričaj svoje tuge

Ne pričaj svoje tuge srcu  prijetvornom jer prijetvorno će srce od života tvoga kolaž napraviti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pokloni mi oblutak

Pokloni mi oblutak s tvoje plaže onaj što ga je ljubilo sunce i plakalo more.

Pročitaj cijelu poeziju

Onda si zapalio zvijezde

Uporna, biblijska kiša padala je te jeseni.

Pročitaj cijelu poeziju

U nekom danu dokonom

U nekom danu dokonom kada ptice pjevaju lijeno a more se nevoljko valja u tom danu pospanom tvoje oči prizovem.

Pročitaj cijelu poeziju

Loša karta

Nisu to suze, voljeni moj to su kišne kapi na trepavice pale.

Pročitaj cijelu poeziju

Kako da ti kažem

Sjećaš li se kako su prozori ovoga grada svijetlili dušama sretnih ljudi? I sve je bilo nekako jednostavno, lako i ljudski.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisi moj

Moje obale ne dišu te više i tvoje lice nije  valima blisko. Ne nosi barka tvoje ime i vjetar te u jedrilju šuti.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts