Čovjek može biti planina.

U njegovim krošnjama pjevaju ptice

i potoci žubore bistro.

 

U njegovoj sjeni grad se budi

na obroncima se gnijezde oluje

a Sunce na lišću treperi.

 

                                Male gušterice lijepih očiju smiju se u travi.

Jež šumski o sebi bajku raznosi

i pupaju ciklame mirom.

 

I zvijer šumska kroči krotko svojoj čudi usprkos.

I stijene se ospu  različkom

oko sokola, kaleidoskop sreće.

 

Onda polako, sjena oblaka krene niz obronke

pokriva krošnje i male vjeverice.

Čovjek se svojoj naravi vraća.