Ako je idiotizam Realnost ove planete Kako se postaviti Prema ciničnom Osmjehu atentatora On bar ništa ne skriva Daje do znanja, mrzi nas
Arhiva > songfordead
za plavušu što mi izmiče vješto (već dugo)
njega si pjesmom očarala jednu skitnicu začarala lakih krila let
za moja dva čuvara
Uspostavio sam kontakt sa svojim udovima Sada mogu hodati Ne želim biti zanesen Niti opterećen povicima jesenskih kiša
noćna ptica
Zagolicao sam ti maštu perom Male noćne ptice Što te gleda krupnih očiju Smije ti se, a opet ljubi te
ne mrzim konje sramežljive
Slagao bih kada bih rekao mrzim te Kosu crvenu što preko ramena ti pada I još uvijek, ovaj trenutak, sada
svezala si me svojim uzdahom
Rekao bih: ”Sve je bilo bijelo oko mene”. Bolni krik, povik zvijeri. Park ispunjen ružinim laticama. Išao sam s mišlju; danas je zadnji dan u otkucajima mjeseca. Pokucao sam. Nitko se nije javljao. Ušao sam. Iza paravana naziralo se predivno žensko tijelo.
nemir u duši, pjesnik bez stila
Odlazim, vjerujem u ono što je uvijek bilo jače od mene Ideali navođeni ljepotom ženskog tijela Nečujno kako sam i došao
ding bez donga
Zarobljen u kutiji u kojoj sat uvijek otkucava, ding bez donga Zaboravio sam da imam vremena tek toliko da ju poljubim, postanem vizionar duše u koju joj je prah karata izgorio
