Ja tvoja Milena Jasenska, ti moj zaneseni Kafka pisma potajna šaljemo mislima, i živimo neki nedosanjani san. Tuga što se vuče sumorno svaki dan kroz javu i san ubiti će osmjeh nam na licu kao nesretnima Mileni i Kafki, smjestiti nas u tragediju života sa mišlju da ne postoji ljepota. Možda jednom u budućnosti naša […]

Pročitaj cijelu poeziju

Do kraja poznata puta stigli smo, kroz trnje i golet dalje sami moramo. Kreni naprijed, korakom što se čuje kositreni vojnik budi što nema srca i ne okreći se kad čuješ da moje grca.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti,gospodine živote naučio si me mnogočemu, naučio si me prelaziti viseće mostove kad neodlučnost opasno klatila se. Preko brvi nedaća naučio si me hodati pazeći da me brzaci težine ne odnesu.

Pročitaj cijelu poeziju

Na pustopoljini obrasloj vrijesom tek jedna breza tanana šibana čudljivim neverama ,opstala. S proljeća umornim lastama u dolasku predah u mladom lišću nudila za uzvrat samo cvrkut primala.

Pročitaj cijelu poeziju

Sazrele su ove godine, kao žute jabuke na stablo nejako na mene se nanizale,

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas opet zavijaju bijesni psi vjetrova s istoka, zapada,juga i sjevera preko oronulih krovova i crno zamrljanih dimnjaka.

Pročitaj cijelu poeziju

Još je tebe u meni više no što želim sebi priznati, već davno lipe su se osušile što su zaklon krošnjama pružale, šumski izvori davno već su presahli što su nas bistrinom pojili i naše sretne odraze u vodi skrivali.

Pročitaj cijelu poeziju

Lutajući Gornjim gradom tražeći zrnca prohujalih vremena lagano u transu korakom starosti do Markova trga koračam,

Pročitaj cijelu poeziju

Usnuo Papuk Gle,usnuo Papuk miluju ga zvijezde, ko paperjem meko dok po nebu jezde. Svjetla sela u daljini putokaz snovima daju, mjesec na nebu visoko samo psi u tišini laju. Umorne moje su oči, sanak na vjeđe pada slike djetinjstva naviru nestao žamor velegrada. Štefica Vanjek-Štefi

Pročitaj cijelu poeziju