Iznad starog parka gdje sam te sreo prvi put i noćas sja mjesec kao makedonski tutun žut. Srce si mi taknula rukom bijelog anđela i u dobru i u zlu ja bez tebe ne mogu. . Jedan život malo je da te volim ja za tebe imam ljubavi, za života dva Jedan život malo je […]
Arhiva > sumiko
Rijad Arifović “Tajno mjesto”
Svako od nas ima tajno mjesto na koje, u mislima, odlazi kad želi da pobjegne od briga i od ljudi Tamo su čiste vode, mirišu borovi a zvuk harmonike uspomone budi Tamo je, nekad, bilo more, a sad su njive ravne kao dlan Tamo je daleka obala moga djetinjstva davni nedosanjani san I krenem, tako, […]
Na putu kroz vrijeme
Noćas ćemo samo ja i ti ostati budni kao vojnik na straži u začaranoj šumi ispod pustog neba daleko od grada koga su opisali mnogi pjesnici smišljajući posebne izraze kako bi izdvojili ljepotu njegovih najmračnijih dana Na tvom licu zasijala je jedna kap dok si ulazila u ovu pjesmu satkanu od nesigurnih riječi što donose […]
Rijad Arifović “Na izmaku noći”
Na izmaku noći krijumčarim snove naslagane kao napolitanke u kutiji iz jednog života u drugi ponavljajući sve mazne riječi koje sam ikad izgovorio sjetim se dana kada si ušla u moje oči i postala jedno veliko slovo u mom životu neoprostivo i nedužno namjerno i slučajno ti si sve i samo mene učiš kako se […]
Rijad Arifović “Ružan dan”
Nekad, u davnim vremenima, prošli smo tim putem nas dvoje u nekoj izgubljenoj noći dok klatio se mjesec sporije od srca što tuklo je po drumu u cipelama izlizanih potpetica. Nosila si šal od kašmira i mirisala na kutiju drvenih bojica a ja sam usporavajući korak u daljini vidio more djetinjstva gledajući tvoje oči U […]
Klupa ispred kina „Manaki“
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
San o suncokretima
Slika: Vincent van Gogh Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da […]
Rijad Arifović “Leptir ljubavi”
Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja leđa Noćas je cvjetala lipa i mirisao bagrem bijeli Noćas je pun mjesec obasjao srebrenu cestu po kojoj , godinama, lutam tražeći među krhotinama starog svijeta koji se srušio 11 jula 1995 godine tragove ljudskosti Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja […]
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
