Vraćam se usamljenim putevima, kroz mrak i hladnoću na mjesto gdje si plesala sa mnom, mirišući na divlji zumbul, u haljini od svjetla između zemlje i neba moja usamljena zvijezdo Dodirne me ponekad ta neodsvirana muzika i želim vjerovati da si se oslobodila nemirnih misli i da izgledaš sretno Svih ovih godina moga izgnastva iz […]
Arhiva > sumiko
Ja nisam mudrac
Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle i pozivale prijatelje opraštale neprijateljima odgonile valove samoće koji su stizali iz pustih ravnica lomeći nam duše Kuda sve nisam lutao, kao bosonogi pastir koji pjesmom tjera strah zle vještice i […]
U ponoć
U ponoć će se poljubiti kazaljke i upaliti hiljade svijeća u znak sjećanja na snove koje smo zajedno sanjali
Ostani
Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne U noći punog mjeseca da lutamo niz ulice puste i vlažne tražeći klovna modrozelenih očiju koji sakriven ispod šešira od slame skuplja mrvice tuđeg bola svojim sanjivim rukama Možda zvijezde večeras otkriju neku tajnu jer uvijek postoje dobre i loše priče […]
Sumorna jesen
Gradu svjetlosti sam ukrao jedan zrak sunca i stavio ga u tvoju kosu da osvijetli ovu sumornu jesen koja miriše na kišu Vjetar je sakupljao glasove sastavljao od njih pjesmu i raznosio je niz ulice mokre i puste žaleći za djetinjstvom dozivajući mladost bježeći od starosti Na nebu se klatio mjesec ni crven, ni žut […]
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol Dugo sam ga tješio pjesmom o djevojci za zelenih polja koja je izmislila ljubav kao zamjenu za izgubljene snove A noćas sam ga izdao i otišao […]
Jednoga dana
Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“
U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta Dok još je spavao grad
Šutnja
Noćnu tišinu razgoni glas mujezina i zriju bijele šljive Mjesec zalazi pa se vraća prohladan kao rastanak Suza koja visi na mom srcu kao rosa na trnu divlje ruže postaje sve starija I sve je više bola u njoj koji se ne može iskazati riječju Jedino šutnjom on se može naslutiti
Derviši swinga
Teško mi je kad se sjećam svojih drugova koji su se razišli kao stranci poslije ljubavi namjerno ili slučajno i ništa nije ostalo iza njih A noćas se, odjednom, sjetim kiše koja je padala, neumorno, tog popodneva i moje ruke koja je ostala nekoliko minuta ispod tvog mantila bež boje Vozovi su prolazili godine se […]
