Bila jednom jedna krava

niti crna, niti bijela,

niti kriva, niti prava,

samo malo svojeglava.

Obožavala je cvijeće,

penjala se na drveće,

vježbala je često jogu

dubeći na jednom rogu.

 

Bila jednom jedna krava,

niti žuta, niti plava,

niti lijeva, niti desna

ali vrijedna poput mrava.

Kuhala je, vezla, plela,

šila halje i odijela,

čistila i prala suđe

i da stvari budu luđe –

u svemu je bila spretna

uživajuć’ u tome sretna.

 

Bila jednom jedna krava,

niti veća, niti manja,

niti potpuno bez mana

ali jako načitana.

Puna mašte, puna znanja

pisala je čak i pjesme,

hvatala leptire perom

kad bi sjela pored česme.

 

Bila jednom jedna krava,

postala bi pravo čudo

da je nije iznenada

pregazilo krdo.