Omotane breze u tamne haljine
žalostivo objesile svoje grane;
lišće im pada poput crne patine
ta gusta kiša nikako da stane.

Poredane uz cestu s obje strane
nalik su na žalobne udovice
što oplakuju sunčane dane,
a prazne krošnje su im uvelo lice.

Sve više liče na gole kosture;
dok vjetar njihove bijele ruke svije
one se od hladnoće posve zgure.

Čekaju srebrno inje da ih obavije
zarobljene u izmaglici oblaka
da opet zablistaju poput djevojaka.