Bez Tvog svjetla otvrdnu srca.
I bez sunca hladan je kamen.
Varka mraka u njemu bunca,
čeka daleke zvijezde pramen.

Tko smo i čemu u usudu stada
ako nas vječnosti ne grije plam?
Čemu trud i bivanje tada,
na okupu skupa, a svatko je sam?

U izbi mračnoj bez ijednog lica
i Tvog svjetla da laži sruši,
okiva ledom prokleta tmica,
strašna praznina gnječi i guši.

Što smo mi bez Tvog svjetla?
Oklopi kruti hladnoga sjaja.
Krijesta da zoru najavi bez pijetla?
Zalud nam svaka nada bez raja.