Jutro poslije. Kraj Svijeta na kolima koje vuku u bestežinsku podržanost zelenih prašuma. Plantaža šećera, očaj nastaje kada se osjeti prisutnost boli ali ne svoje već tuđe. Tada se stvarno tuguje. Ponekad nas prilika iznenadi i ne uskočimo na vrijeme na posljednjoj stanici. Otkucava pet sati, glasovi stenju, parobrod tone. Dok ne saznamo svrhu postojanja tone zemlje na sebi ne bi trebali biti teški prema drugima.
Rubrike
Kategorije
- Die deutsche Ecke (38)
- Dječje (286)
- Domoljubna (135)
- Duhovno- religiozna pjesma (48)
- Erotika (103)
- Haiku (767)
- Izlog knjiga autora Očaravanja (2)
- Jezik i književnost (980)
- Književna priznanja autorima „Očaravanja“ (6)
- KUPI DOBRU KNJIGU (44)
- Kutak proze (265)
- Ljubavna (1.536)
- Misaona (1.232)
- Pejzažna (284)
- Pjesma u prozi (59)
- Romantika (457)
- Šaljivo (495)
- Socijalna (202)
- Tuga (616)
- Uncategorized (4.576)
- Video poezija (39)
- Zabavni kutak (44)
Nove poezije
- Nada Vukašinović “Ljudi s plaže” izbor iz Diskursa
- Milan Drašković “Plavi sanjar”
- Sonja Kokotović “Sirena”
- Haiku – 110
- Suzana Marić “Pusta je moja luka”
- Sonja Kokotović “Starica”
- Novi roman Marka Jareba “Kartanje bez akuže i jače briškule”
- Rijad Arifović “Ne pali svjetlo”
- Moja rijeka teče samotno
- Milan Drašković “Boje rastanka”
Zadnji komentari
- Suzana Marić o Suzana Marić “Pusta je moja luka”
- katarinab o Lav Lenski “Haiku”
- katarinab o Slaven Kopanja “Tamo gdje me niko ne zna”
- katarinab o Dario Ćertan “Muzika”
- katarinab o Sonja Kokotović “Starica”
12 komentara za "BestežinskaRezonanca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.