Jutro poslije. Kraj Svijeta na kolima koje vuku u bestežinsku podržanost zelenih prašuma. Plantaža šećera, očaj nastaje kada se osjeti prisutnost boli ali ne svoje već tuđe. Tada se stvarno tuguje. Ponekad nas prilika iznenadi i ne uskočimo na vrijeme na posljednjoj stanici. Otkucava pet sati, glasovi stenju, parobrod tone. Dok ne saznamo svrhu postojanja tone zemlje na sebi ne bi trebali biti teški prema drugima.
Rubrike
Kategorije
- Die deutsche Ecke (38)
- Dječje (290)
- Domoljubna (153)
- Duhovno- religiozna pjesma (65)
- Erotika (98)
- Haiku (835)
- Izlog knjiga autora Očaravanja (2)
- Jezik i književnost (1.081)
- Književna priznanja autorima „Očaravanja“ (9)
- KUPI DOBRU KNJIGU (44)
- Kutak proze (292)
- Ljubavna (1.704)
- Misaona (1.228)
- Pejzažna (304)
- Pjesma u prozi (59)
- Romantika (457)
- Šaljivo (506)
- Socijalna (226)
- Tuga (585)
- Uncategorized (5.246)
- Video poezija (43)
- Zabavni kutak (44)
Nove poezije
- Darko Žigrović “Igranje šaha”
- Milan Drašković “Sonet za djevojku od papira”
- Zoran Hercigonja “Skriveno od raja”
- Suzana Marić ” Tko će našu pjesmu pjevati”
- Zvonimir Nemet “Pijesak iz davnina”
- Petar Šitum “Za stolom vječnosti”
- Kristijana Peršić “Stipe moj” 10
- Oto Krami “Oproštajni vijenac za Mišu”
- Počivalište
- Suzana Marić “Otežala su ova jutra”
Zadnji komentari
- sumiko o Rijad Arifović “Samo ti znaš”
- sumiko o Rijad Arifović “Moj jarane”
- julija o Ako se sretnemo ponovo
- Suzana Marić o Suzana Marić “Savršeni reset”
- julija o Sonja Kokotović “Smokva”
12 komentara za "BestežinskaRezonanca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.