Lako je stajati ponosan i stamen

gledati svijet kao stijena, kao kamen

na toj padini života stvari mijenja

najdraži kamenčić otkinut od stijenja.

 

To je tvoje srce koje se kotrlja

pa prašinu diže i u propast srlja

ali kada na kraju svog puta stane

žaliti neće što je trošilo dane.

 

Promjenit će ono još oblika puno

i to nije utrka za zlatno runo

u bijegu se razbija o srca druga

samo da ga jadna ne dostigne tuga.