Nije mi noćas do teških riječi

Makar duša kao vulkan krčka

Pisao bih tiho i da ne ječi

O životu jednog malog hrčka.

 

Nije mi noćas do mučnih tema

Pustio bih da me vino vrti

Ali bijelog hrčka više nema

I ne postoje obične smrti.

 

Sad ostala je krletka prazna

Bez zvuka u večeri hladne

Davali smo mu imena razna

Hranili njegove oči gladne.

 

O, otišao je tko zna kamo

Možda u raj taj vražićak mali

I nadamo se da shvaća samo

Koliko nam već od danas fali.