Već odavno verse ti ne pišem

nisu tvoji, nemoj da se smiješiš

prazne riječi iz dosade rišem

prijatelju, vjeruj mi da griješiš.

 

Ne tražim te na ulici praznoj

u valu te već odavno nema

nekad samo u duši mi maznoj

još si, dušo,  moje pjesme tema.

 

Mi što srce nosimo na dlanu

na uvid svima dajemo ga lako

krijemo suzu, smijemo se danu

a um bi naš vikao i plak̛o.

 

Samo nekad kada mjesečina

prospe svjetlo iznad praznog puta

ja sjetim se ljubavi i vina

toplog srca i sivog kaputa.

 

Marija Juračić “Pisci, ljubav i ostale trice” REDAK 20I3.