crnemambe.hr

 

Dok ih rosa poput suza oplakuje

Oni stoje.

Postrojeni jedan do drugoga

Poput putokaza koji govore:

-Tamo, tamo gore

Su duše svih što ih predstavljamo!

Tamo gore sada snivaju

Odnijevši sa sobom

Posljednje zavežljaje.

Krenuvši rijekom smrti

Jedan iza drugog

U boli, strahu,

Dok je srce nijemu molitvu molilo .

Očiju uplakanih ,uprtih prema nebu

Zazivalo se Boga u muci i očaju svome,

Ali Bog nije mogao čuti od jeke granata

Niti vidjeti od dima  spaljenih domova.

Bog toga dana nije vidio kamo nestaje rijeka ljudi

Iz ranjenog grada sa posljednjim zavežljajem u rukama