Bilo je ljeto
i bila je ona,
Bilo je more
i kamen na sprudu.
Mirisala je sneno
na Slavoniju ravnu
livade cvjetne,
polja žita
i šarenog maka.
U očima
nosila je rijeku
i hladovine hrasta
a miris lipe
prosipala je kosom.
Tu na obali
u koraku njenom
njihao se val
pjesma njena
poj sirena
u noćima što šute.
Bila je,
bila je ona
san očiju nekih
ali njegovih
ni u snima
ni u slutnjama.
Kamen na sprudu
kamen plača postao
suze kao jantar
taložio i slagao
dok se izjeden solju
u pjenu nije pretvorio
i nju sobom odnio.

Bila,bila je ona,
danas više nije.