Tako je teško biti čovjek – biti

u vrtlogu dati svojoj duši  mira

i osmijehom sjati i suze liti

dok nas hladna ruka Prolaznosti dira.

 

Tako je teško biti čovjek – znati

loviti istinu mrežom pitanja

ispunjene su noći  kada se shvati

da treba prigrliti prazna svitanja.

 

Kiša samo uživa u tom što pada

sunce ne brine dok prolaze proljeća

zar  kamen da  drhti od čežnji i nada

postojan i stamen ispraća stoljeća.

 

Da drvo zna da će samo jednom cvasti

vjetar da više neće krošnjama viti

 prvi snijeg da će posljednji put pasti

znali bi kako teško je čovjek biti.