Bježao sam , a oni su me stigli

konji vrani, a bježao sam časno

pregolem  oblak prašine su digli

gledam iza sebe, ne vidim jasno...

Selo malo, svijetle oči dječaka

bobice  u krošnji kostele zrele

treptaj oka i ( pod okriljem mraka)

njegovi koraci u gradić sele.

Ljeto  vrelo , on uranja u more

i postaje mu dom ta plava kuća

po novi udah kreće prema gore

izranja, velegradom puni pluća.

Hladna zima, za ljeta sve snježnija

zalog je lanjski snijeg na kosi

ruke su grublje,  sjećanja nježnija

čovjek ih k'o bobice na dlanu nosi.