kuda pogled okrenuti

jalost gmiže kao zmija otrovnica

omađijana sa tisuću ponora

 

nije pametno nametnuti ritam zmaja

dok maleni umovi nespokojno drhte

na trzaj izbačaja visokih neravni.

u daljini jahači prilaze

vjetar, prašina, vatra i led

 

bijela koverta bez imena i adrese

u zemlji zelene gorčine i crvenog mora

jer plavo jadransko je pregorko

okus taštine