Tihi smiraj, nestaje ptičji poj,
Sunce zalazi;
košnicom simfonija pčela roj
slastan prah suzi.

Usamljen bumbar udara tužan zuj
kao stari pjesnik;
modrim okom se blista nebeski ruj
obzorjem sije glasnik.

Iz gaja crnog huk
to javlja se ćuk;
srebrni Mjesec lije u tišine.

U tmini sjeta
nema ni libreta:
odlepršaše misli u visine.