Urezani u mom znoju
pre i posle tišina
negde u mraku osenčeni
gorčinom badema
hodamo plićakom smrti
kao glupost prokleta i živa.
Urezani u mom znoju
menjamo sva agregatna stanja
kroz levak vremena
za neka gluva doba
ova nam je noć kratka
razlomljena ispod napukle kore groba.
Urezani u mom znoju
ni premalo
ni previše van njega
kidamo ove teške lance
ranjeni krečom tišina
siti baš svega.
08/07/2012 at 8:06 am Permalink
Uronjeni u vlastitu bol ne razumijemo tuđe tuge. 🙂
08/07/2012 at 8:10 am Permalink
lep pozdrav marija 😉