Sjedim bosonoga
izula sam cipele visokih potpetica
suknju skrila među koljenima
naramenicu spustila
tako je vruće
umorna sam
ne činim ništa da se pomaknem
kao da me nije briga
što dan prolazi
što se vuče u sumrak
tek poneka sitnica srce mi zagolica
i poteku maleni potoci
smijem se tiho
i ništa mi baš ništa ne fali
24/03/2012 at 9:26 pm Permalink
Cijelo vrijeme čitanja smiješak me ne napušta. Tako si živo dočarala sliku odmora žene. Da sam Dinko, naslikala bih te; opuštenu, zadovoljnu, s licem koje kao da krije neku zanimljivu tajnu. Posebna mi je ova pjesma. 🙂
24/03/2012 at 10:11 pm Permalink
smijem se tiho
i ništa mi baš ništa ne fali.
Prelijepo zabilježen trenutak zadovoljstva sa samim sobom.
24/03/2012 at 10:33 pm Permalink
i ovoj pjesmi baš ništa ne fali
pozdrav
24/03/2012 at 11:22 pm Permalink
lijepo
i ništa mi baš ništa ne fali
noć
SFD
25/03/2012 at 5:07 am Permalink
Super pjesma, podsjeti me na pjesmu koju sam pisao o “fjaki” koja ima sličnosti opuštanju, miru, i sanjarenju. Osmjeh šaljem 🙂
25/03/2012 at 6:05 am Permalink
Boba, imaš opis ‘slike’ vrijedne pažnje i savršeno dočaran trenutak kojem možda u svakodnevnom životu i ne pridodajemo puno pažnje. Sjesti bosonoga, opustiti se, odlutati, suzu pustiti … stihovi su to u kojima se pronalazim u potpunosti i dobar je to osjećaj.
Ugodan ti dan !
25/03/2012 at 9:11 am Permalink
Lijepa, opuštena i bezbrižna pjesma 🙂
pozdrav Boba!
25/03/2012 at 9:28 am Permalink
uživala sam čitajući Boba
lijep ti dan želim:)