Silaziš niz zlatni rascjep neba
poput Sunca, k’o svemogući Bog
pun ljubavi za čovjeka smrtnog
na kojega zlo postojano vreba.

Slijedim sjajno svjetlo
da mi blagoslov podari
jer ono za me uvijek mari
kad ničice padam na tlo.

Svjetlost ta donosi mir i nadu
u ovu svetu, tihu badnju veče’
svi blaženi pred Tobom kleče
radosni u vjernome stadu.

Stigoh u štalicu čistu, presvetu
vidjeh djetešce raširenih ruku
koje me u topli zagrljaj vuku
darujući spas cijelome svijetu.