Prošla su već desetljeća
otkako je tvoja ljubav
na raskrižju odabira
u suprotnom smjeru otišla .
U meni još dogorjeva buktinja
od radosti i nježnih dodira.
Danas padinom tuge
spuštam  se do očaja.
Panj ushita na spomen tvog imena
ostao je tinjati mislima
ugasiti se neće za sva vremena,
izgorjela su sva dobra nadanja
u meni ostala je pustinja,
i ugarci tužni tvojih poljubaca
što na srcu ostavljaju stopala.
Pepeo moje dogorjele ljubavi
i danas nose hulje vjetrovi
zgarištem misli u noćima besanim.
Tinja još uvijek u meni neželjena
iskra čudnog nemira,
čeka vjetar zakašnjelog zanosa
da panj ponovo raspiri žudnjom
i pepeo ponovo postane buktinja.