„Punice“, pitao me zet iznenada. „Jesu li vas ikada izdali?“
Kategorija > Šaljivo
Jedna sretna pjesma
Kad bi usisavač znao pisati napisao bi pravu elegiju od bronhitisa ne može disati i na prašinu ima alergiju.
Rekao bi Dalmatinac
Kod nas je opet bilo živo. Počelo je za ručkom, a završilo bez večere. Jasno vam je da je za to odgovoran moj zet. Diskusija koja je započela kao primjedba, toliko se rasplamsala da je ni moja diplomatski raspoložena kći, nije mogla obuzdati.
Iz političkih razloga
Moj zet ne vjeruje u teoriju zavjere, a ja mu kažem da površno gleda na stvari, da vidi samo ono čime mu mašu pred očima. On mi odgovara da je teorija zavjere obično ljudsko ogovaranje koje rađa besposlica i nezadovoljstvo vlastitim životom.
Autorstvo
Betty Boop Moj zet je naivac. I to ne od one vrste naivaca koja vjeruje svemu i svačemu, nego od one najgore vrste koja ne vjeruje ničemu. Ne vjeruje ni očitim dokazima, odbija argumente i sve proglašava pretjerivanjem i glupošću.
Bježi kao vrag od tamjana
Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu. Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora on mi je donio tamjan.
Ali to nije sve
„Punice“, rekao mi je moj zet ničim izazvan. „Vi morate biti svakom loncu poklopac.“ „Zašto tako misliš?“ upitala sam ne razumijevajući na što cilja. „ I zar nije svakom loncu potreban poklopac? Njegov poklopac.“
