Svuda si u meni kao san bez jave lijepa kao cvijeće naših milih njiva na odlasku uvijek ja pognute glave samo poželim da na tren si živa.
Kategorija > Tuga
Klupe duž keja
Skrivena hodaš u nizu aleja utkana u zvijezde sva si mi u snima puste klupe što samuju duž keja zovu nas da opet sjedimo na njima.
ŽELJA
Nagrađena priča na natječaju u književnoj grupi Pisci i Književnost. Ne plačem zbog ovog dana, niti zbog vjetra što raznosi otpalo i suho lišće, kojeg više nitko ne želi, da mu prostire hlad ili zaštiti od sunca, niti zbog prolivene crne kave, koju ispijam u krugu bolnice. Ne plačem… tek tako, hoće mi se. […]
čekaću te gore
(Čekaću te gore) Još jedan oktobar oblaci se mreste među kazaljkama i reči postaju sene paralizovane u osmeh ljudi i tišinu jedne žene Još jedna kafa hladi se na stolu kraj razbijenog stakla leptir je opet polomio krilo a duša se nije ni pedalj makla od oblaka što se svio u grudima i tišini dao […]
Suzana Marić