Koračala je uporno prema Vječnosti gledajući pepel što se rasipa u oproštaju dana.
Kategorija > Uncategorized
Ne budi moje jutro
Ne budi moje jutro sneno Zrakama Sunca nepočešljano Pusti na kapcima da rosa miruje. Ne razgrći paperjaste oblake Ostavi ih na nebu tako bijele, meke! Budi tiho… Uskoro će na prozor sletjeti ptica I pjevom zoru dozvati. Zato, miruj, šuti, ne budi moje jutro prije nje!
Nestvarna šetnja
Pjesma inspirirana slikom slikara Abela Brčića Kad bih mogla ovim gradom prošetati s zrnom gorke soli ispod jezika Koje se ne može progutati A niti ispljunuti Silenom šutnjom Upijala bih mir i sve boje sunca S lica kuća i ulica Od umora klonula Na kraju puta bih zamolila Svemoćni podari mi noć […]
Crna mačka
Jesi li samo navika Svjetlo u tami ili nešto više Čežnja koju ne ispiru kiše Plamen nikada izgorenog krika.
Osamljenost
U odrazu ogledala čuči žena sitna izgubljena otvorenog oka šutnja je pita što si htjela odgovora nema samo se osamljenost prelama po sred čela
