Vrijeme nam je oglodalo kosti, dušu na slamčicu ispilo, ostavilo nas žedne u pustinji da mremo pred očima prolaznosti.
Kategorija > Uncategorized
Nostalgija
Zanosnom snagom prag rodne kuće vuče i zove korakom da ga pohodim a ne zna samotan kako mu se vraćam obično noću snom ga dotaknem jer ne mogu drugačije
ČOVJEK I SVIJET
Kao slinavi golać usred livadnoga cvijeća, sjedi čovjek pod nebom svijeta u užasnom grču.
MOĆ LJUDSKOG SRCA
Ljudsko srce, pokora je za mlitave i slabe; samo jaki mogu izdržati njegovo kucanje i snagu, njegovo otimanje iz njedara; samo jaki ga mogu držati u šakama jer ono slijedi pomamne želje.
ŽIVOT VJEČNI U MRTVOJ RIJEČI
Zauvijek ću živjeti u crnom, užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir. U suzama koje su smekšale tvrdu tintu, vječno ću snatriti kao živa riječ. Bit ću s njima kada budu otkrivali tajne čudesnih znakova i divili se riječima obmane, riječima prijezira.
