ŽIVOT VJEČNI U MRTVOJ RIJEČI

Zauvijek ću živjeti u crnom,
užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir.
U suzama koje su smekšale tvrdu tintu,
vječno ću snatriti kao živa riječ.
Bit ću s njima kada budu otkrivali
tajne čudesnih znakova i divili se
riječima obmane, riječima prijezira.
Uzburkat ću im maštu i pomračiti um;
bit ću s njima i oni sa mnom
u krvavoj srdžbi koju sam isplakao
na pergamentu istine.
I moje srce, kucat će s njihovim
i moja duša, sjedit će im na ramenima.
Bit ću živ, dokle oko bude otkrivalo
retke nijeme tišine pergamenta;
bit ću živ, dokle ždrijelo bude
probavljalo tintu
i glas dopirao do ušiju plebsa.

4 komentara za "ŽIVOT VJEČNI U MRTVOJ RIJEČI"

  1. Mihaela
    Mihaela
    25/03/2017 at 7:51 am Permalink

    Crnom i gnjevnom pjesmom, tonom si me podsjetio na našeg neshvaćenog i nesretnog Kamova koji se psovkom branio od svijeta. Jaka i dojmljiva pjesma:)

  2. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    25/03/2017 at 8:07 am Permalink

    Pesma ima snagu reči, lepo! Pozdrav 🙂

  3. mirko1
    25/03/2017 at 12:18 pm Permalink

    Uživam u sjajnim poetskim djelima. LP, Zorane:)

  4. nevenka
    nevenka
    26/03/2017 at 8:02 am Permalink

    Uživala sam čitajući ove stihove
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.