Jednom, kroz Foču, prođoh noću. Drina je tekla, šumila, kumila – skini se, skini me, budimo goli, golu me voli, plivaj, uživaj. Jednom, kroz Sanu, prođoh po danu, Sana je snila, kiša je lila – dođi, skini se, ništa ne brini se, golu me moli, golu me voli. Jednom sam, s Tisom, tek’o po travi, […]
Kategorija > Uncategorized
Suzana Marić “Neće plakat’ zemlja”
Neće plakat’ zemlja ak’ ju oreš plugom I posiješ u nju svoje zlatno sjeme zaplakat će ako pokloniš ju drugom a plakat ćeš i ti, pokazat će vrijeme. . Neće plakat’ zemlja ako po njoj hodaš I pokosiš vlati mlade, rosne trave Zaplakat će bolno ako dom svoj prodaš, Gizdave konje, volove i krave. . […]
Ljiljana Jelaska” Učini me ženom”
Učini me noćas, kao nekad, ženom. Zagrli moju nutrinu, neka sva protrnem. Učini da se osjećam najpoželjnijom na svijetu. Da Venera mi pozavidi, a zvijezde padnu ničice pred moja koljena. Pronađi kutke u koje sam sakrila najnježnije dodire. Voli me kao nekad, kad si poljupcima pio suze s mojeg lica. Voli me, poželi da mi […]
Milan Janković “Molim pepelom, molim prahom”
Obuzeta smrtnom tjeskobom, svukla si sa sebe sjajne haljine, tijelo si svoje postom častiš, a svako mjesto obljubljeno tajnama mjesečevim krasiš. . A već sutra, u koraku plahom, odjenut ćeš odjeću strasti uzdasima, i žuboriti u skupocjenim mirisima. Posipati ćeš ulice svojim šarmom, i mojim pepelom, mojim prahom.
Milan Drašković “Sonet za Fernanda Pesou”
Usamljeničke noći vreme heteronima, pesma za Onu stranu apokrifnih stihova, uz ezoterični znak pri proročkim moćima, živeti kao stoik za povratak bogova. . Smešna ljubavna pisma i teatar prizora, spram barokne kupole vrtovi Lisabona, nijanse svetlosti usred bezmernih prostora, kroz beskrajne daljine bedemi Oriona. […]
Suzana Marić “Ukradeni snovi”
Tamo gdje se duga sa morem spaja, gdje radosti nema kraja gdje svatko svakoga prijateljem zove, tamo djeca sanjaju predivne snove. . Tamo su leptiri prekrasnih boja cvijeća, igračaka ima bez broja, tamo pozdravljaju i rodu i lastu, tamo djeca bezbrižno rastu. – Na drugoj strani ovog svijeta cvijeća nema, više ne cvjeta, tu […]
Slaven Kopanja “Sloboda”
Da li je ikada itko bio slobodan U pravom smislu te riječi? Ili je najviše što se moglo postići pokoji dan takozvane slobode kad te nitko nikuda ne vodi, kad imaš pravo da sam biraš svoj san. . Da li je ikada iko bio slobodan Kad zavisiš od okolnosti ili karata u ruci koje su […]
Suzana Marić ” Nevidljivi tragovi”
Polagano šećem kroz jesen razgrćući lišće koje staru stazu prekriva, sa nijemom čežnjom tražim tragove koraka naših, ali ih kiše ispraše, a magla ih nježno sakriva. . Hodam polagano tražeći nas u sjenama, u igri svjetlosti, koja se neumoljivo probija kroz pospano lišće, ispisujući […]
Luca Mamić “Još jednom rodi me, mama”
Jauci na sve strane Svuda krv, plač i tama… U kakvom to svijetu živim? Još jednom rodi me mama! Ne želim ovakav svijet bez zrnca, trunke srama Ne mogu gledati jade! Rodi me ponovo mama! Mnoštvo drugova mojih sa anđelim ka nebu lete… … a htjeli su samo živjet!… Rodi se bolji svijete! Mama, rodi […]
Lorena Galeta “Ranjena zvjer”
Ne približavajte se, jer nastradat ćete.. Odbacujem osmijehe – s figama iza krinke.. Ne zborite besmislice, odavno ste rekli svoje. Za dvolične sam ljude, u fazi potpune osame. Moju intuciju i snove, – slagati ne možete…
