U jednu kap suze slane

skrila se tuga srca mog

u koju još samo stane,

tužnije pjesme jedan slog.

 

U jednoj kapi veselja

koliko sreće se slilo

koliko zahvala, želja

u njoj se samo zbilo.

 

U kapljici jednoj kiše

odraza puno je stalo,

ah, kako se samo njiše

ta kap, ogledalo malo.

 

U jednu kapljicu rose

skrio se svjež’ miris zore

i bezbroj blještavih zraka

što bude još sneno more.

 

Četiri kapljice pale

na moj topli ispružen dlan,

četiri kapljice male

još snivaju na njem’ svoj san.

Đurđica Brčić