Samo da jednom ti tjelo oćutim
puteno, bijelo ko zimska jutra
da ljubeći te u svemir šutim
ne misleći na naše sutra.

Da usnem ti uz gole grudi
u kaminu dok bagrem gori
da kraj nas zora haljinom rudi
dok mjesec sa zvijezdama zbori.

Da rukom te zagrlim snenu
i udahnem nježnu ti kosu
da ko val što ćuti pjenu
oćutim iz oka ti rosu.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.