Negdje u središtu Kumove slame
bez pompe i galame
Crna rupa stoji.
Ni vrijeme niti prostor
u njoj se ne broji.
*
Ogromna, strašna kao pauk vreba
krade metre našeg neba.
Putanja do nje
biva sve kraća
ona deblja se i jača.
Na Zemlji ljudi u službi mača
svoju glupost žive.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
18/10/2012 at 6:58 pm Permalink
Ja volim crne rupe, nekako su mi mistične, zagonetne i mame prolaskom 🙂
lijepo si ovo za kraj sročila kako ljudi žive svoje gluposti dok se negdje daleko kroji sudbina svih nas a da to ne znamo niti na to možemo utjecat, eto recimo slušamo najnovije vjesti o Avi Karabatić i budemo usisani u crnu rupu ne stigavši se ni pokajat što smo zadnje sekunde života potrošili na glupost 🙂
a možda odemo u neku drugu dimenziju gdje Ave nema 🙂
18/10/2012 at 8:57 pm Permalink
Jime, nije Ava kriva. ( Govorim o njoj kao o simbolu) Krivi su oni koji se njome hrane. I nisu bitne te Ave, Hermine, kakogod kojima se pažnja javnosti odvlači od jačih problema. Skriveni veliki igrači povlače konce, a mi igramo. 🙂
18/10/2012 at 11:21 pm Permalink
hm,,crna rupa u kumovoj slami,,da nije crnogorski kum u pitanju:))))
19/10/2012 at 8:45 am Permalink
Haha, Duško; stid te bilo kakve asocijacije imaš 🙂 Ipak si me dobro nasmijao 🙂
19/10/2012 at 8:54 am Permalink
zanimljivo, čudi me ,svoju glupost žive, nije uobičajeno da je bez rime u tvojim pjesmama.pozdrav
19/10/2012 at 10:48 am Permalink
Enediel. Nekad prevlada zbilja, a ona je tako prozna. Hvala na tvojim,uvijek pravim, komentarima. 🙂 🙂
19/10/2012 at 1:31 pm Permalink
izvini marija, nisu to moje asocijacije,vec tvoja masta:)))
19/10/2012 at 2:59 pm Permalink
A što bi bio crnogorski kum u kumovoj slami.:) 🙂
19/10/2012 at 4:52 pm Permalink
Marija ova pjesma mi je izuzetno dobra
meni ni na kraj pameti nije bila hm, crna,
i ja se sada nasmijao
ali meni ovo master piece
naranče u naručju
sfd
19/10/2012 at 5:04 pm Permalink
Song, nije ni meni bilo u primisli dok Duško nije spomenuo crnogorskog kuma. Da je samo kuma, ja bih pomislila na M Branda, ovako me nasmijao. 🙂
19/10/2012 at 6:25 pm Permalink
pomalo prgava, predobra 🙂
20/10/2012 at 6:23 am Permalink
Na Zemlji ljudi u službi mača
svoju glupost žive.
Bilo na zemlji ili u svemiru tvoje se pjesme uvijek kristalima kite 🙂
20/10/2012 at 10:52 am Permalink
Iluzijo, Dinko 🙂
20/10/2012 at 11:34 am Permalink
🙂 Marija, neobično lijepo… i dobro. Kakvi ljudi?! Neće, ne zanima ih, a kamoli da upotrijebe um da bi domislili veličinu kozmosa i našu “veličinu” u njemu. S jedne strane “veličinu” i zrnce praha, a s druge strane i mi smo kao mikrokozmosi i veliki i kompleksni…. Zanimljivo!
Da nije ne bih je nekoliko puta pročitao.
Iskreno, Duškova asocijacija mi nije bila strana čitajući. Što ću? Mašta se ne može sputati, plovi, zadire, ulazi u sve pore i prostore.
Veliki pozdrav, Marija !
23/10/2012 at 10:41 am Permalink
Mikro i makrokozmos. Kao što nam um luta ogromnim prostorima, mogao bi ući i u strahovitu silu atoma. Strašne su te sile oko nas, a opet ih nešto drži u skladu i mirenju jedne s drugom. Osjeća li samo čovjek nemire? 🙂
23/10/2012 at 5:55 pm Permalink
Najveća tema čovječanstva !!!
Kao da je malo teško povjerovati da ih i druga bića, osim čovjeka, osjećaju! Ali… tako malo znamo.
Navodeći, kako reče, neke dramske istine koje otkriva u procesu čovjekovog odrastanja, jedan je filozof (pročitah danas) ustvrdio kako su ljudska bića fascinantna slučajnost. Ako i jesu slučajnost – a fascinantna jesu sigurno iz našeg dometa i ugla percepcije – nije se umanjila ni složenost, ni kompleksnost, ni zagonetnost svijeta.
Na predebela vrata materije si žestoko pokucala, čulo se do mene: ” Kao što nam um luta ogromnim prostorima, mogao bi ući i u strahovitu silu atoma.”
Naravno, a i konstatirala si: “Strašne su te sile oko nas, a opet ih nešto drži u skladu i mirenju jedne s drugom”. Možda bi A. Einstein rekao da je to način postojanja.
Srdačan pozdrav, Marija ! 🙂
23/10/2012 at 6:07 pm Permalink
Možda bi A. Einstein rekao da je to način postojanja.
Cijenim tog momka, ne zato što je puno znao o ustroju svijeta nego zato što se znao igrati, što je bio otvoren i za nevjerojatno 🙂