Neka mi tron preliju kiše
koje su jače, ali tiše
što notama poklanjaju kušnje strancima,
izgovaraju riječi s vlažnih usana,
ispravljaju greške,
padaju na koljena punih rana
za prošla nadanja
Da opraštam, ne mogu i ne znam
živim dalekim životom,
prelazim ulicu dok pogledi traju
jer pokisli mjesec vara, ali plače
i zaboravlja ,
da padanja i uzdizanja traju mnogo kraće,
nego pogledi pred svitanja
Večeras tron poklanjam tami
prijateljici jutra u kojoj pronalazim snagu,
a nitko ne zna, da svako novo sutra
donosi pobjede u novome danu
Večeras tron darujem praznini
ledenom kamenu poput pogleda
jer sve što sanjam
donose na dlanu
lica stranaca
Večeras tron krasim snovima
šarenilom boja u stakleniku stihova,
da sačuvaju u odajama
riječi pjesme izdignute iz ponora
19/10/2012 at 8:07 am Permalink
ispr. padanja
Tron jedne duše koju pjesma uzdiže. Lijepo. Pozdrav 🙂
19/10/2012 at 8:30 am Permalink
hvala Marija
pozdrav 🙂
19/10/2012 at 9:04 am Permalink
lijepo.pozdrav
19/10/2012 at 4:43 pm Permalink
Večeras tron krasim snovima
šarenilom boja u stakleniku stihova,
da sačuvaju u odajama
riječi pjesme izdignute iz ponora
na kraju puta ipak svjetlost
želim ti lijepu veče
sfd