Da sam ranije sve mogao reći

razgalio bih neka umorna srca

nije lako oceane tuge prijeći

kad se riječ u mreži sumnje koprca.

Da sam ranije imao hrabrost lavlju

tjerao bih strašila sa svoga polja

gozbile bi se i pjevale u slavlju

ptičice sjetne koliko ih volja.

Da sam ranije  kao vatra gorio

navikao bih na neminovnost praha

ja sam u kasnijim zorama zorio

s pjesmom zarobljenom u kuli straha.

I danas  me u čudu glasno pitaju

zašto sam se dugo u jazbini krio

da sam ranije dao da me čitaju

već bih do sada i „pročitan“ bio.