Noćas su mi zvijezde došle blizu

mogla sam ih dohvatiti rukom

hladne, tamne u svečanom nizu

šutio je svemir muklim mukom.

 

Noćas su mi kiše zatvorile oči

teške kiše, neprozirne, nijeme

mislila sam da će sjene proći

činilo se da će stati vrijeme.

 

Noćas su se  oglasili mrtvi

oni dragi kojih je sve više

prinjeli mi cvijeće kao žrtvi

na novom križu novo ime piše.

 

Spavat ću opet, možda snivati

život koji prođe ili neki novi

možda ću ti stihove darivati

a ti ćeš reći, to su samo snovi.

 

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK