Želim napisati vedru pjesmu
pjesmu koja će se kao nar košticama
rasprsnuti od smijeha.
Želim napisati veselu pjesmu
pjesmu koja se bez razloga smije
koja se sama sebi smije
svojoj ludosti
nezgrapnosti
naivnosti
koja se smije samo zato
što ju pjesmom nazivam.
A onda mi je pjesma umrla
od smijeha.
katarinab
Marija
24/01/2013 at 11:29 am Permalink
ovako se ponekad i ja osjećam kao tvoja pjesma….pozdrav julija 🙂
24/01/2013 at 11:48 am Permalink
Hehehe, odličan kraj 😉 pozdrav Marija!
24/01/2013 at 11:58 am Permalink
Peki, El… što reći nego hvala na čitanju 😀
24/01/2013 at 12:33 pm Permalink
i ja bih, da znam 🙂
pozdrav !
24/01/2013 at 12:37 pm Permalink
haha, kraj odličan, lijepo i razigrano, pozdrav Mare !
24/01/2013 at 1:12 pm Permalink
Lijepo si to vijencem života u nastajanju i umiranju u pjesmi opisala, to je bit postojanja. Pozdrav Mare 🙂
24/01/2013 at 5:34 pm Permalink
dobra, duhovita, lucidna pjesma….kraj je tako dobar da zvuci poznato
pozdrav:)
24/01/2013 at 7:06 pm Permalink
pa ja sam dobila dojam, tj. našla sebe u ovoj pjesmi kako bezuspješno pokušavam napisati par suvislih riječi koje bi činile jednu rečenicu, možda i stih a onda još jednu, drugi stih, pa još…možda bih došla i do kraja…al jednostavno, ništa na silu ne ide…
kao da sam umrla…od smijeha, kako ti kažeš…ili nešto slično
možda dođu riječi same kada budu trebale doći 🙂
pusek newe
24/01/2013 at 11:02 pm Permalink
meni onako tvoje, crno humorne
naranče u snijegu
sfd