hodam ulicom bez tebe

mrzim samoću

kilometre što nas dijele

usamljeno nebo bez sunca

a želim ostati snažna

nevinog srca

da progovori

da li smo bliže

ili smo daljinom sve izgubili

 

ne prelazim ulicu

znam da je vrijeme da krenem

bez ijedne suze u oku

pospremiti snove

na dno mog ruksaka

uz sat što ne broji minute

već otkucava stoljeća

 

osjećam prve kapi kiše

sakrivam suze da nitko ne vidi

podižem glavu prema nebu

jer toliko si daleko

a toliko blizu