DEVETI KRUG PAKLA

 

Čaša je napola prazna

i duša o niti visi na rubu života,

na rubu porođajnih muka,

na rubu sjenke zla.

Tvrdi kamen, jazbina je krvavih rana i fraktura,

vrelo sunce, gajevi su žege i opeklina

i tvrdi sumporni zrak,

otrov je za dušu za nevina pluća.

Slatke vode dragaju ždrijelo

oštrim noževima, iskovnanim na samom dnu pakla;

zvijezde i mjesec, previsoko su,

da bi se nadali u spas.

 

Čaša je napola prazna

i duša stoji na litici, očiju uprtih

u krila zlatne zore, koja odmiče nad

obroncima Mefistova stada.

Bježimo! Skupljajmo posljednji trak zore,

jer siluje nas tama

kao bludnica usred raskrižja

u dnu crne noćne tmine.

Bježimo pred zadahom Vraga!

Spasimo duše ako ih itko, ikako spasiti može!

Košnica gori u plamenu.

Bježimo! zadržimo dah,

zaronimo u posljednji krug pakla.

6 komentara za "DEVETI KRUG PAKLA"

  1. Krebs
    04/04/2017 at 8:36 am Permalink

    Bez daha procitah ovu izvrsnu poeziju!! VP vama , pjesnice!

  2. Mihaela
    Mihaela
    04/04/2017 at 10:41 am Permalink

    Jak, mračan izraz. Kada dobro promislim, sva tri zagrobna svijeta nalaze se na Zemlji i uvijek ih živimo- sada!

  3. igor
    04/04/2017 at 11:56 am Permalink

    Slikovito bravo

  4. Aljoša
    Aljoša
    04/04/2017 at 10:24 pm Permalink

    Bravo 🙂

  5. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    05/04/2017 at 7:18 pm Permalink

    Jaka pesma!! LP 🙂

  6. Consequence
    Consequence
    05/04/2017 at 10:05 pm Permalink

    Bježimo! I oduprimo se.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.