Djeco moja

Draga djeco moja, pjesme moje mile,

dio moga tkiva oduvijek ste bile.

U vama je život i sva moja snaga,

vi ste moje vjerne čuvarice blaga.

 

Stihovi čestice moga bića nose,

odupiru se vjetru, vremenu prkose

i od vrele krvi kad prestane teći

tragovi će urezani ostati u riječi.

 

S novim ćete jutrom klijati k’o sjeme

kada smrt olakša ovo teško breme.

Utjeha ste duši punoj nespokoja

pjesme moje mile, draga djeco moja.

7 komentara za "Djeco moja"

  1. Marija
    Marija
    17/06/2020 at 12:44 pm Permalink

    Pjesma me je svojim tonom podsjetila na jednako lijepu pjesmu Branka Radičevića gdje on svoje pjesme naziva svojom siročadi. Sjajna pjesma, Gabi:)

  2. gabi
    17/06/2020 at 1:59 pm Permalink

    Marija, drago mi je što sam te podsjetila na tu lijepu pjesmu. Zaista je tako, kad pjesnik ode njegove pjesme ostaju kao siročad. Ali dobro je to što uvijek postoji nada da će ih netko prigrliti. Lp.

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/06/2020 at 9:10 pm Permalink

    Danas mi je jedan prijatelj napisao da pjesnici imaju istu dušu i misli, pa evo dokaza,Gabi. I sama osjećam tako prema svojim pjesmama.

    OSTAVŠTINA

    Jednom…
    Kada se prepustim zagrljaju dame u crnom,
    Kada njena kosa odsiječe sve spone
    Što me vežu za ovozemaljsko
    Kada udahnem dah kraja
    I s posljednjim izdisajem prestane moje putovanje
    U noći kada će potamnjeti zvijezde
    I mjesec skriti svoje lice, osušit će se moje pero.

    Zanijemit će riječi na putu izgovora
    Zaustavljene na usnama utihnut će muze.
    Zaspat će moje pjesme uz mene,
    Pjesme dušom napisane.

    Tko će ih tada sakupiti?
    Tko će složiti u korice sirotice moje
    Da se ne izgube,
    Da se ne zaborave?

    Jednom…
    Kada odletim sa sjenama
    Prijatelju, uzmi moje pjesme,
    Uzmi ih kao nejaku dječicu
    Bez majke ostavljenu.

    Kao ostavštinu…
    Čuvaj mi ih jer one su porod moj,
    Dio duše moje!

    One će te baš poput djece
    Razveseliti, zamisliti
    Ali dovući tugu i sjetu u srce.

    Kroz njih ćeš ćuti moj glas,
    Upoznati moju nutrinu
    Što se skrivala iza oklopa smijehom obasjanog,
    Tako istinski lažnog bolom zarobljenog,
    Smijehom za druge.

    I ja ću biti uz tebe…

    Nadam se, da će ih netko prigrliti 🙂

  4. mirko1
    17/06/2020 at 9:49 pm Permalink

    Jako dobro!!!
    Veliki pozdrav, Gabi !

  5. Mihaela
    Mihaela
    18/06/2020 at 7:01 am Permalink

    I mene je pjesma podsjetila na Radićevića, kada on kaže:” Djeco moja, mila siročadi… Obje su pjesme lijepe, obje imaju nostalgičan ton vezan uz temu stvaralaštva, a ipak je kasnija pjesma posve originalna. Čestitam!:)

  6. Moon47
    Moon47
    21/06/2020 at 3:01 am Permalink

    Jedan naš veliki slikar je jednom rekao “Ostavljam trag”. Pozdrav

  7. gabi
    24/06/2020 at 7:52 am Permalink

    Hvala svima!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.