Na putu za Jeruzalem
sreo sam umornog čovjeka
kako luta kroz noć
pustim ulicama bez igdje ikoga
Magla, gusta, neprozirna spuštala
se na grad budeći sjećanja
tako bolna, tužna,
tako draga, kao večernja kiša
Tu maglu sam vidio i u njegovim očima
dok se lagano osmjehivao
zagledan u nestvarne obale
Dodir djeteta,
lagan kao krila leptira,
donosi nadu u ovo srce
koje se u prodavnici
polovnih igračaka
moli da mu ne postavljaju
pitanja na koje nema odgovore