Ti, koji nagu me dotičeš

među granama voćke pred porodom

i koji vjeran iščekuješ moj zalazak

u mahovinu crne Sjevernjače,

ti, koji uzalud me oplakuješ

žalošću što ti ne pripada,

razmakni ovo jutro u svom prozoru

i pogledaj.

 

Ja tvoje sam lice za svo vrijeme

onih koji nisu sa mnom.

U zemlji i u suncu uvijek ću hodati,

i lijegat ću među krijestama valova,

dok ti uzalud me oplakuješ.

 

Razmakni ovo jutro u svom prozoru.

Ptičja gnijezda nad njim

jecaju mojim pjesmama.

Zato nemoj da ti grlo ostane žedno,

dok uzalud mene oplakuješ.

 

Ti, koji vjeran iščekuješ svijet,

tamo gdje mi dolaziš, mene nema.

I teško ti je moje ime u očima.

Tebi, koji jedini u ljubavi čekaš.