Znam da negdje noći odzvanjaju šutnjom
i da srebrn srp nebom kosi tugu
negdje u duši anđeli se bude slutnjom
i žele poletjeti u neku zemlju drugu.

Znam da negdje prosipana putom
leži ljubav istkana odorom od snova
tu ću te čekati ogrnut kaputom
daleko od kiša i neba od olova.

Čekat ću te kao vojnik postojan
godinama čekat ću te smjerno
tvojih sjajnih skuta dostojan
voljet ću te, ljubit neizmjerno.

Zora će cvasti makovima nježnim
u gaju će jasmin mirisat od mira
kao bijelim pahuljama snježnim
po nama će pasti dosanjana lira.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.